Dosao je 8. Mart dan zena, odlucih da je pozovem. Ovo je prvi nas kontakt posle vise od nedelju dana. Po zvuku bi rekao da joj je prijalo sto sam je pozvao. Bolesna je, vec tri dana ima visoku temperaturu. Dogovorili smo vidjenje za par dana, kad ozdravi. Razmisljam da pokusamo jos jednom.


Pitam se jel rasudjujem pravilno?

Ona je jedna inteligentna i veoma obrazovana osoba, pored toga lepa i privlacna. To je moj osnovni motiv, a pored toga je i veoma pedantna i odgovorna. Ono sto me koci da je prihvatim je to sto je veoma sklona samopromociji i javnim nastupima. Nemam nista protiv njenog javnog nastupanja kad je u pitanju njena profesija, neka izlozba, slikarsko vece, emisija o slikarstvu i sl., ali ne mogu da prihvatim to da zena sa kojom se zabavljam nastupa na raznim mestima sumnjivog karaktera i ostaje posle "posla" sa nekim nepoznatim ljudima.

Dakle, sledeci put kada je budem video, prvo cu proceniti situaciju, njene reakcije i njene emocije, a onda ako ima smisla postaviti kroz pricu nekoliko pitanja.

Pomalo sam konzervativan kad su musko-zenski odnosi u pitanju, volim mir i stabilnost, mislim da je vecna ljubav prema nekom nemoguca i da je treba uvek iznova buditi, zato mi je jako bitno da budem sa osobom sa kojom se lepo slazem.

Takva vrsta odnosa se gradi vremenom i trazi prilagodjavanje onoj drugoj strani do koje nam je stalo, i mislim da bi bas to trebao opipati, njenu spremnost da se prilagodjava necemu drugacijem. To je ustvari stvaranje jednog osecaja zajednistva, kad tacno znas sta ona druga polovina oseca i ne cinis stvari u kojima se ona druga polovina oseca lose.